Vladimir Novak svoju umjetničku praksu temelji na istraživanju granica skulpture kao medija, radom s objektima, svjetlosnim i zvučnim instalacijama, uz poseban naglasak na poetiku prostora, medij i afektivne intenzitete. Kroz iterativne procese rada propituje i razgrađuje granice između medijskih polja, baveći se odnosima vidljivog i nevidljivog te pojmovima tijelo–masa, objekt–instalacija, statika–pokret, svjetlo–sjena. Recentnim minimalističkim i suptilnim intervencijama u galerijskim i javnim prostorima naglašava procesualnost rada i isprepletenost umjetničkog djela s prirodnim i urbanim ritmovima. Posebnu pozornost posvećuje transformacijama iz jednog medija u drugi, kao i fizičkim i socio-ekološkim rezonancijama rada. Djelujući na pragu primjetnog, u ambivalenciji između kvara i umjetničkog čina, provocira percepciju promatrača, osjećaj vremena i strpljenje, dovodeći u pitanje granicu između estetskog iskustva i banalnih svakodnevnih pojava. Za svoj rad primio je više priznanja i nagrada.