Zlatna kompozicija uživo, zvučni performans koji istražuje repetitivnost u glazbi. Svaki oblik ljudske djelatnosti je ponavljajući; tako je i glazba koju slušamo ponavljanje određenih elemenata u nekom slijedu. I sam zvuk je titranje koje ima svoju frekvenciju ponavljanja. Ljudski um koji sluša takvu glazbu ili zvuk, konstantno traži i analizira uzorke ponavljanja, pamti ih u eksplicitnu memoriju i tako omogućava izgradnju sve kompleksnijih i većih glazbenih struktura, kao i složenijih radnji u bilo kojoj ljudskoj djelatnosti. Nažalost, cijena takvog „pamćenja i pospremanja“ glazbenih elemenata u memoriju je da na njih naknadno ne obraćamo pažnju, nismo ih svjesni kada ih ponovno čujemo. Jednom kada smo ih naučili, um ih lako podsvjesno pozove iz memorije i obradi, bez da nas svjesno obavijesti o njima.

Cilj ovog rada je stvoriti glazbu koja koristi ponavljajuće glazbene elemente i zvukove, ali na takav način da se nikada niti jedan glazbeni element ne ponavlja u istovjetnom obliku. Na taj način razbijamo naučene i pospremljene glazbene elemente u memoriji i tjeramo slušatelja da se svjesno posveti svakom trenutku ove kompozicije. Dakle, slušatelj ne može proživljavati već naučene glazbene elemente, i ne može planirati budući razvoj kompozicije, on može biti samo u trenutku, s trenutnim zvukovima i glazbom. I tako od trenutka do trenutka biti svjestan glazbe koju sluša.