Središnji element projekta softverski je sustav, temeljen na primijenjenoj umjetnoj inteligenciji, koji autonomno generira bezbroj (barem u teoriji) različitih nacionalnih identiteta: beskonačna produkcija zastava, gesla, grbova i himni. Prototip sustava nastao je tijekom ljeta 2020. godine.

Ovaj softverski sustav prilagođava se pojedinačnom identitetskom potrošaču: za jednog će generirati pomorsko−balkansko−libertarijanski identitet, za drugog slovensko−klerikalno−veganski, za trećeg antivaksersko−anarhopravoslavni, punk−vojvođansko−incelski ili pak europsko−new-age−sumatraistički. Identiteti se umnožavaju fraktalno, ad infinitum. Populacije simbola razmnožavaju se poput Internet memeova ili Darwinovih zeba.

Izložba donosi različite vizualne, tekstualne i zvučne izlaze iz navedenog softverskog sustava, prije svega fizičke zastave (platnene ili svilene), printove na zidu galerije i interaktivnu mrežnu stranicu, izloženu u galeriji, koja posjetiteljima omogućuje da na licu mjesta generiraju svoj osobni, individualni – uistinu individualistički – simbolički identitet (i to upravo za taj trenutak u vremenu, jer bi već sljedećeg trenutka njihova zastava izgledala drugačije).

Program Fractal Nations vizualizira fragmentarnu logiku društvenih odnosa kojima dominira digitalni kapital. Algoritmi umjetne inteligencije proizvode medijske sadržaje u beskraj, a post-radnički bespotrebnijat (the unnecceseriat), u očaju bespomoćnosti i usamljenosti, hvata se za bilo kakve simbole. Takvim (pseudo)nasumičnim identifikacijama nastaju sve beskorisniji frontovi, koji ne samo što nisu u stanju suprotstaviti se realnim strukturama moći, nego samo pomažu tim istim algoritmima bolje prepoznati, klasterirati, nadzirati i ideološki zaoštravati ljude. Time se dodatno naglašava bespotrebnost svih ovih ljudi kojima je potrebno upravljati, ali ih nije moguće učiniti korisnima.

U osnovi ideje nalazi se napetost između simboličkog i materijalnog. Riječima filozofa Borisa Budena: „Identitet je kost za glodanje koju vam dobace prije nego vas ogule do gole kože.” U digitalnom društvu to se ubrzano odvija, uz prateću hiperinflaciju raznoraznih simbola i narativa; te zastave postaju jeftine i potrošne kao Internet memeovi. Ovakva narativna šizofrenija koristi se kao učinkovita društvena taktika, jer dok god smo dijelom vlasničkih, financijskih i proizvodnih struktura moći, potpuno je svejedno kojim se simbolima okružujemo.

Umjesto nesvrstanih – svesvrstani.

(Uroš Krčadinac)