Kroz svoje performanse Vlasta Žanić propituje stereotipne ženske uloge žene i majke, zadužene da obitelji priskrbi emocionalnu i fizičku hranu. Kolač od višanja u ovom je slučaju simbol utjehe i obiteljske zaštite, dok tijelo umjetnice postaje objektom simboličkog upisa tragova ranjavanja. Prekrivajući svoje tijelo tijestom te utiskujući u njega višnje, umjetnica izražava cjelokupnu silu tereta koji toj ulozi pripada, kao i teret potiskivanja i žrtvovanja vlastite osobnosti unutar obiteljske zajednice, koji se podrazumijeva kao obaveza.