Slika "Memento Vastum" Juliena Boilyja govori o izgubljenom sjećanju. Vastum (latinski za „otpad” ili “ostatak”) upućuje na pojam gubitka, na ono što je ostavljeno u korist određene ideje napretka. Napetost između tradicije i napretka u Boilyjevu radu pokreće tu ideju višestrukog gubitka. Gubitka umijeća, umjetničkog, ali i tradicionalnog znanja koje se odmah zamjenjuje novim, često u obliku informacija ili čak podataka. Riječ je o rekurzivnoj dinamici koja se neprestano ubrzava. Dolaskom novoga, ono što mu je prethodilo teži biti uklonjeno. Taj pojam traga u ovom radu se isprepliće s idejama programirane zastarjelosti i taštine. Ako je u 17. stoljeću ogledalo bilo čest element u kompozicijama vanitasa, mrtvih priroda koje su prizivale prolaznost ljudskog postojanja, danas bi tu istu funkciju mogli preuzeti naši elektronički uređaji i računalni alati. Među tim predmetima koji reflektiraju naše želje, strahove i taštine, nije li internet nalik dvosmjernom ogledalu?
Julien Boily (CA): "Memento Vastum", 2012.
ulje na dasci, 122 x 152 cm
Julien Boily (CA)
Inspired by the work of the old master painters of the Golden Age (17th century), Julien Boily alters the pictorial codes of this period to represent contemporary scenes.He abandons any quest for formal invention and uses this medium for its initial function of representing the real. The painting then participates in the work as a semantic element in its own right in addition to what is represented in his paintings.
