Od 5. do 14. ožujka 2026., u KONTEJNER-u je postavljena izložba radova nastalih u okviru edukacijskog umjetničko-istraživačkog projekta "Matrice: Sreća" Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Izlažu: Rogelio Acevedo Medina, Marija Jakupanec, Paula Kepe, Nika Lamešić, Nikolina Marušić, Vid Pavlić, Elena Poljuha, Mihaela Spiegl
Voditeljice projekta i mentorice: prof. art. Ines Krasić, prof. dr. art. Mirjana Vodopija, doc. art. Iva Ćurić

Edukacijski umjetničko-istraživački projekt Matrice održava se od 2016. godine i svake je godine tematski fokusiran na određeni segment pojma matrice u proširenom polju umjetnosti i znanosti.

Centralna aktivnost projekta "Matrice: Sreća" održana je u srpnju 2025. godine u Kući Klajn u Klanjcu. Za vrijeme terenske nastave znanstvenici i profesori sa sastavnica Sveučilišta u Zagrebu izv. prof. dr. sc. Dario Bojanjac (FER), doc. dr. sc. Višnja Pentić (ADU), izv. prof. art. Igor Ruf (ALU), i umjetnik Sven Stilinović održali su predavanja, radionice i prezentacije na temu sreće.

Nova znanja stečena kroz sudjelovanje u projektu omogućuju sudionicima razumijevanje suvremenog umjetničkog, kulturnog i društvenog konteksta u kojem sreća ima ključnu ulogu proširujući potencijal analitičkog i kritičkog razmišljanja i kreativnosti. Tijekom jeseni 2025., u suradnji s mentoricama, predavačima i predavačicama, sudionici projekta idejno su osmislili i realizirali umjetničke radove na temu Sreće u širokom rasponu pojma, od „luck“ do „happiness“.

Sreća kao figura Otvorenog
Sreća, kao i svaka apstraktna imenica, skriva bezgraničnu igru značenja i označavanja, konotacija i asocijacija. Sreća je, kao i ljepota, u oku promatrača koji definira koji je njen aspekt nezaobilazan. U prvom dijelu svoje knjige Metafizika stvarne sreće (Métaphysique du bonheur réel, 2015.) francuski filozof Alain Badiou opisuje tri osnovna pristupa pojmu sreće u suvremenoj filozofiji. Fenomenološka i hermeneutička struja, čiji su vodeći predstavnici Martin Heidegger i Hans-Georg Gadamer, opisuje je kao žudnju za rasvjetljavanjem, odnosno kao subjektivnu figuru Otvorenog. Analitička pak struja koja potječe od Ludwiga Wittgensteina stvarnu sreću vidi kao afekt demokracije, dok postmoderna struja utjelovljena u djelima filozofa kao što su Jacques Derrida i Jean-François Lyotard sreću vidi u žudnji za iznalaženjem novih formi života i nasladi u tim formama. Sam Badiou ističe kako se sreća danas često svodi na njen privid koji se manifestira kao potrošačko zadovoljstvo jer se u materijalistički i narcistički koncipiranim narativima zapadnog svijeta sreća pojavljuje kao identitetski imperativ. On je na krilima liberalnog kapitalizma bez alternative primarno mišljen kao jednokratna ugoda, odnosno kao ultimativni proizvod koji možemo konzumirati. Sudionici ovogodišnjih Matrica, čija je tema bila sreća, nisu se toliko bavili uspostavljanjem vlastite definicije tog fenomena, već su snagu usmjerili upravo prema propitivanju definicija i ideja sreće koje ih okružuju, ali i ka istraživanju mjesta na kojima se na sreću može nabasati. Jer upravo u tom grmu leži zec ili možda Kairosov čuperak! Sreća se u ovim radovima ne pojavljuje kao proizvod sustava ili osobnog htijenja dostupan za jednokratnu konzumaciju, već kao mjesto privremene i često neočekivane otvorenosti u susretu sa svijetom u stalnoj mijeni. Kad joj ciljevi uključuju kategoriju susreta, ljudska je potraga za srećom negdje na razmeđu zamišljaja i djela. Čini se kako je žudnja mladih umjetnica i umjetnika upravljena istom cilju kao i fenomenološka filozofska struja – ka kratkom i slatkom susretu mogućeg i nemogućeg u našem sada i ovdje do kojeg se stiže kako iz prošlosti, tako i iz budućnosti.
- doc. dr. sc. Višnja Pentić