Dada Jihad (HR) Neću više biti zarobljen u sebe

scensko događanje, 2010.

Scensko događanje inspirirano je knjigom zapisa Poruke iz jednog autističnog zatvora Birgera Sellina, kojem je u drugoj godini života dijagnosticiran autizam. Do svoje devetnaeste godine odbijao je bilo kakvu komunikaciju sa svijetom, a roditelji su ga bezuspješno vodili na terapije u različite klinike i ustanove. Na prijedlog jedne liječnice, Sellin započinje terapiju pisanjem. Ispočetka piše kratke i nesuvisle opaske, no s vremenom njegovi tekstovi poprimaju smisao i svojevrsnu stravičnu, bizarnu ljepotu, pružajući nam uvid u svijet “ljudi sanduka” (kako on sebe naziva). Neslućena bol i spoznaje kojima je izložen u svom autističnom zatvoru predstavljaju potresno svjedočanstvo koje dokazuje da autisti nisu intelektualno inferiorne osobe, već da su naprosto zarobljeni u ljušturama nefunkcionalnih tijela.

Socijalni procesi koje “normalan čovjek” prolazi nesvjesno i automatski za autiste su zakočeni jer oni nisu u mogućnosti preraditi informacije iz vanjskog svijeta. Njihova reakcija na prividnu kaotičnost svijeta je bijeg u strogo ritualizirani život s jednom svrhom: stvaranje obrambenog mehanizma kao utočišta u koje se uvijek mogu povući, a neprekidno ponavljanje iste radnje pruža minimum sigurnosti i željenu predvidljivost. Cilj ovog projekta je skretanje pozornosti javnosti na napredak u medicini u liječenju autizma, kao i resocijalizacija autizmom označenih jedinki.

koncept, režija, glazba: Mario Kovač
dizajner svjetla i video projekcija: Damir Kantoci
glumi: Sven Jakir
sudjeluju: korisnici i djelatnici Centra za autizam
produkcija: KONTEJNER (UradiSam_ARTLAB)

Dada Jihad (HR)

Dada Jihad je projekt sastavljen od članova nekoliko glazbenih sastava i nezavisnih kazališnih grupa, predvođen kazališnim redateljem Marijem Kovačem. Osnova rada grupe su prostorne instalacije u kojima se ljudsko tijelo koristi isključivo kao objekt, te koncertni nastupi na kojima uživo glazbeno prate projekcije nijemih filmova rabeći neobične instrumente. Filmove također nadograđuju živim pokretom glumaca, stvarajući na taj način svojevsrni glazbeni metateatar s ciljem približavanja idealu totalnog teatra kakvog su zamišljale umjetničke avangarde još početkom 20. stoljeća. Tematika kojom se bave najčešće je socijalno angažirana. Projekt nema stalnu postavu već okuplja glazbenike na ad-hoc osnovi, no među česte suradnike ubrajaju se Tomislav Babić, Višeslav Laboš (DJ Labosh), Dragan Pajić Pajo, Damir Kantoci, Maksimilijan Ružinski, Ana Franjić, Zrinka Kušević, Dean Krivačić i drugi. Dada Jihad su nastupili na nizu festivala i događanja u Hrvatskoj i Europi.