Inferno je projekt robotičkih performansa nadahnut prikazivanjem krugova pakla kako ih opisuju Danteov Pakao ili Deset razina pakla u tematskom parku Haw Par Villa u Singapuru i drugi vjerski prikazi. Ovdje je koncept „krugova pakla“ uglavnom umjetnički okvir, općenita radna tema pomoću koje su strukturirani različiti dijelovi performansa.

Specifičnost ovog participativnog performansa je činjenica da su razni strojevi, uključeni u izvedbu, pričvršćeni za tijela gledatelja. Publika na taj način postaje aktivnim dijelom performansa. Ponekad se gledatelji mogu slobodno kretati, a ponekad su u položaju djelomične ili potpune podčinjenosti, prisiljeni od stroja da djeluju ili reagiraju na određeni način. Neki mehanički elementi tjeraju gledatelje da izvode određene pokrete, drugi pak izazivaju njihovu tjelesnu reakciju. Doživljaj gledatelja odvija se na nekoliko razina, no uvijek je izrazito osjetilan, budući da se stimuliraju sva njihova osjetila.

Sjedinjenje čovjeka i stroja na određeni je način izraz kazne zbog tehnoloških grijeha počinjenih u svrhu napretka. Što se više stapamo s tehnologijom, to nas ona više vodi u unutrašnje krugove nekog stanja gubitka. Ta tema se koristi kako bi se izgradio estetski koncept rada. Osim toga, kada nosimo na sebi robotski entitet ili smo u njemu zarobljeni, to nas podsjeća na koncept kiborga, nastao krajem 80-ih godina. Inferno se iznova bavi tom temom u nekoj vrsti imitacije utopijskog koncepta Singularnosti i podvrgavanja stroju.