Nakon trudnoće i rođenja sina Parysa proizvela je niz radova koristeći fotografiju i digitalne slike, kojima nastoji preispitati društvene stavove o majčinstvu i invalidnosti. Njen rad i životna priča privukli su znatnu pozornost medija. Ona je prikazana na mnogim nacionalnim i internacionalnim televizijskim i radijskim emisijama, i dokumentirana je u mnogim novinama i člancima u časopisima. Dokumentarac Alison's Baby, o njenom životu od rođenja Parysa, prikazivan je po cijelom svijetu i dobio je nagrade Prix Italia i Prix Leonardo. "Kada ga gledaju kako se igra u vrtiću, ljudi otpuhuju ili mi dobacuju mračne poglede. Ali ja si mislim "Što vi zapravo želite da ja napravim? Ne mogu ga uzeti u ruke. On mora naučiti da ako kažem NE, to i mislim. To je sve dio tečaja kontrole glasom koji sam prošla radi Parysa. Bilo je zaista teško, no morala sam se držati toga. Bila je to borba dviju snažnih volja. On je uistinu tvrdoglav – kao i njegova majka!"