Premijerno izveden u Zagrebu, novi rad Lise Bufano Za drveno srce jedan dah je čitavo more neobičan je plesni duet plesačice s invaliditetom i plesačice bez invaliditeta koji nastavlja njezino istraživanje odnosa fizičke transformacije i identiteta. Tijekom izvedbe plesačice koriste štule dugačke 70 cm, pričvršćene na ruke i noge. Načinjene od prepoznatljivih predmeta iz svakodnevice, kako bi učinak stvaranja iluzije bio što uvjerljiviji, štule postaju vizualno snažno sredstvo transformacije. Noge stola, u stilu razdoblja kraljice Ane, omogućuju izvođačicama stvaranje iluzija koje evociraju oblike stola i stolca. Vrsnoćom pokreta, plesačice transformiraju svoja tijela kroz različite slike: oživljenog namještaja, magičnih igrački, osmonožnih insekata, četveronožnih gazela, dvonožnih ptica. Postignuti učinak je jezovito začudan te kod publike izaziva osjećaj nepovjerenja naspram pojavnosti stvari. Dva dramatično različita tijela upravljaju ambijentom pokreta i zvuka, što im uporaba drvenih štula istovremeno omogućuje i otežava.

Element opasnosti kod uporabe štula izjednačuje Fizičke sposobnosti izvođačica, otvarajući dijalog o odnosu invalidnih i neinvalidnih tijela. “Pokret i iluzija nastavljaju igrati značajnu ulogu u mom recentnom radu, iako sam počela otkrivati nove pristupe koji su istovremeno uzbudljivi i strašni. Koristim vlastito tijelo za izravan pristup animiranju oblika te kao način istraživanja fizičnosti i deformacije. Unatoč vlastitom strahu i nelagodi u trenutku kada me promatraju (a možda upravo zbog toga), otkrivam da moje prisustvo pred gledateljima - kao izvođačice s deformacijom - proizvodi snažnu tenziju koju mogu razviti u prednost Pokušavam kanalizirati tu napetost kroz naglašavanje modusa tjelesne razlike (predstavljajući se na štulama, primjerice). Koristim se mehaničkim skulpturama, rekvizitima i protezama kako bih transformirala svoje tijelo i istražila njegov jedinstven tjelesni vokabular.”

Lisa Bufano