U stvaranju modularnog sučelja koje se sastoji od tri panela i omogućuje čitav niz manipulacija, Messier sam definira granice mogućnosti za izvedbu koreografije zvuka i svjetla.

Umjetnik koristi duge igle kao da su notni zapis za instrument. Iglama buši audio-reaktivne panele i aktivira zvučne sekvence.

Poput ultrazvučne igle koja ispipava tijelo kako bi se otkrilo što se nalazi u njegovoj unutrašnjosti – živuća, ali nevidljiva prisutnost? – Messierove performativne geste postaju izvor vizualnih slika u kojima se tijelo pojavljuje i nestaje, uvećano vlastitom sjenkom.

Echo Chamber uređaj se kroz performans kontinuirano transformira: kroz niz pokreta i promjene položaja, pred našim se očima otkriva jedna čitava scenografija. Broj panela se povećava, izvori svjetlosti se pojavljuju, nestaju, umnažaju i mutiraju.

Obrisi svjetlosti uzrokuju materijalizaciju vizualnih elemenata koja je odgovor na odjek zvuka i magnetsku rezonancu tijela koje je ostalo u sjeni, i pretvorilo se u sjenu.

Paneli tada postaju platna na kojima vidimo unutrašnjost tijela u kojem svjetlucaju stanice u pokretu. Ovim prozorom u unutrašnjost izokreće se funkcija uređaja: Messier nas odvodi na drugu stranu, ispod površine nevidljive kože.

Sučelje-membrana postaje prolaz, porozna površina kroz koju je transponirano vrijeme i koja transformira živu materiju.

Kao nositelj električnog naboja, materija tijela sama postaje prenositelj, vektor. Finalna sekvenca rada sugerira upravo to: vezu između svijeta i sebstva, između vanjskog i unutrašnjeg – ostatak koji isijava iz komore odjeka.