William Linn (US) Bong

simulacija virtualne igre, 2009.

U Pongu (1972.) simulacijski karakter virtualne igre zamijenio je poetski karakter tenisača. Bong (2009.) u tu klasičnu videoigru ubrizgava fizičko sučelje, a poetski karakter tijela ponovo pronalazi svoje mjesto u simulaciji. Dok se prije kontrola nad igračem postizala s pomoću joysticka koji se držao u ruci, sada se samo tijelo uključuje u igru kao ‘sudionik’. Kao u tenisu, tijelo ponovo stječe svoju sposobnost da se fizički natječe i nasljeđuje one zastarjele značajke ‘igre’ - izdržljivost, snagu, budnost i sl. Istovremeno tijelo vraća svoju prevlast nad obzorom zaslona.

Igranje i natjecanje radi pobjede u Bongu može biti veoma oslobađajuće te čak dovesti do neke vrste euforičnog pražnjenja, budući da se fizička energija kao takva ∞ nešto što nam je tehnologija oduzela (osobito u igrama) ∞ konačno ponovo povezuje s rezultatima u tehnološkom sustavu. Što je bolja tvoja fizička izvedba, to bolji su tvoji rezultati na zaslonu.

Štoviše, to možemo doživjeti kao turoban moment refleksije o mnogim neodređenim načinima na koje se tijelo otuđilo od naše kolektivne stvarnosti na zaslonu ∞ rezervoara u kojemu možemo pronaći sve više svojih svakodnevnih ‘aktivnosti’. U tom smislu Bong također govori o simptomu kolektivne intoksikacije kakvu svi doživljavamo od tehnologije i telekomunikacija, osobito na području vida. Od dolaska sučelja zasnovanih na zaslonu, a Pong je bio među prvima, mi boravimo u stereostvarnosti. Fenomen da vidimo dvostruko očituje se u tom sustavu s gledišta igrača kao i gledatelja.

William Linn (US)

William Linn jedan je od ključnih novomedijskih umjetnika u San Franciscu. Njegove interaktivne instalacije uključuju video, zvuk, ručno izrađenu i “nađenu” elektroniku. Godine 1997. osnovao je BOLT (Bureau of Low Technology) koji istražuje osjećaj “tehno-stalgije” koristeći low-bit elektronske igrajuće konzole koje slave tehnologiju u njezinom sirovom i zastarjelom stanju. Izlagao je na brojnim međunarodnim festivalima, u muzejima, galerijama i kazalištima u Sjevernoj Americi i šire. Poznat je također kao osnivač i ravnatelj blasthaus-a, multidisciplinarne umjetničke organizacije koja je među prvima u SAD-u promovirala novomedijsku umjetnost organiziranjem izložbi, performansa i raznih događanja. Linn trenut-no radi na seriji “loop performansa” koji povezuju tjelesne radnje s vremenom.