Bill Shannon stupa na pozornicu na štakama, iako izgleda da mu one nisu potrebne. Pogled na njega izaziva nelagodu – je li njegovo korištenje štaka umjetnički čin? Istraživanje četveronožnog plesa? Glumi li?
I on zna da si postavljate ta pitanja, pa počinje izvedbu medicinskim obrazloženjem: “Dok vam ne dam obrazloženje, vi u biti nećete gledati mene. Moram vam objasniti zašto koristim štake.” Shannon ima obostranu deformaciju kukova – zglobovi njegovih kukova nisu okrugli te pod pritiskom izazivaju oticanje tkiva. Postoji mogućnost operativnog zahvata, no to bi zahtijevalo novu operaciju svakih deset godina. Umjesto toga, Shannon uzdiže hodanje na štakama do izvanredne umjetničke forme.
On izvodi klupski ples na štakama zaobljenih završetaka. Mnogi, gledajući ga, ipak zaključuju: “Mislim da glumi”. Njegov odgovor je: “Gluma na kvadrat, zavaravanje na drugu, glumim zavaravanje kako bih pokazao svoju realnost”. To ilustrira velikim korakom na štakama, nakon kojeg slijede četiri majušna na vlastitim nogama, samo da bi gledatelji konačno mogli reći: “Znao sam da glumi!”
Shannonova umjetnička izvedba zahtijeva nevjerojatan raspon tehničkih mogućnosti. On nam demonstrira osnove kretanja na štakama zaobljenih završetaka. S osloncima štaka pod pazusima, on se nalazi 'u sedlu'. No koristi i 'oslonac na prečku' - prenosi težinu svog tijela na srednju prečku štaka, što mu omogućuje da tijelo spusti na pod. 'Nizak položaj' uključuje spuštanje ruku na oslonac srednje prečke štaka sve do pazuha. Demonstrirajući te pozicije, sposoban je mijenjati položaj od uspravnog do onog na tlu. No, “možeš imati svu tehniku ovog svijeta u malom prstu, ali ako nemaš stila...”
A Shannon ima stila. Štake je počeo koristiti s pet godina te ih osjeća kao ekstenziju tijela, što ga je kao dijete fasciniralo. Kao tinejdžer počinje koristiti skateboard, a štakama se vraća u svojim dvadesetima. Fluidnost njegova pokreta i stil rezultat su godina iskustva kretanja na štakama i bez njih.
Protekih godina Shannon svojim izvedbama osporava slike invaliditeta koje dominiraju u javnosti. Prolaznici, naime, ne žure pomoći skejteru koji padne pri pokušavaju izvođenja nekog trika. Shannona koji izvodi na štakama možda inicijalno i vide kao “jadnog, osakaćenog tipa”, no s vremenom se to mišljenje mijenja u “ovaj se osakaćeni tip predobro zabavlja”.
Posebno je zanimljivo vidjeti Shannona na skateboardu koji koristi za mobilnost na duže staze, na primjer dok se kreće aerodromima. “Odnos skejtera prema arhitekturi je različit od odnosa pješaka”. Površine urbanog okoliša mogu poslužiti da bi se od njih odgurnuo ili kao rampe za izvođenje skokova. Neke Shannonove trikove prosječni skejter niti ne može izvesti – on je u stanju podići se na štake i ostaviti jednu od svojih nogu bez težine. Svoj stil Shannon ne opisuje kao “ekstreman”, već kao “ekstremno ležerno bordanje”. - Ethan Zuckerman
"Moja opskurna, prostorno-vremenska i estetička istraživanja postoje pod lebdećim teretom ogromne i zastrašujuće slobode. Vrijeme je hladnoće. To je pozadina. Krećem se. Isijavam toplinu. Kako bih produžio skriveni trenutak između namjere i akcije, iskušavam neutralnu paletu koja odgovara mom identitetu. Delikatan proces. Često ne uspijevam. Sami možete odabrati boje koje ćete mi pripisati ili zadržati za sebe, bile one nadanja, strahovi ili nezainteresiranost. Vi, slučajni blijedi smijeh, vapaj, osmijeh, namrštenost, zagrljaj, pljuvanje, gurkanje i povlačenje. Ja vas u svakom slučaju grlim. Priče ispričane gestama ljubaznosti, prolazni trenutak smijeha, trzaj posramljenosti, to su moje dragocjenosti. Na mikrorazini sam shvatio da je u svim nasuprotnim i sukobljenim energijama, na najneočekivanije načine, moguće pronaći ravnotežu. Prije nego su govorili, ljudi su se kretali. Jezik tijela temeljio se na instinktu. Izuzetno je teško pozicionirati tijelo kako bi prenijelo bilo kakav položaj, osim onog što ga fizički definira. To znam iz iskustva. Vjerujem u to."
Bill Shannon