Sudjeluju: dr.sc. Branka Galić, Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu, dr. sc. Željka Kamenov, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu, Senka Sekulić Rebić, Ženska Soba.
Moderiraju: Goran Koletić, Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu, Jasmina Mehulić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu, Luka Jurković, Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Intimni odnosi doživjeli su različite promjene u posljednjih nekoliko generacija. Većina veza i dalje funkcionira kao svojevrsna priprema za brak, s fokusom na pragmatičnost, dugoročno partnerstvo i potomstvo. Međutim, moderni zapadnjački način života – ubrzanog ritma, usmjeren na pojedinca i otuđen od obiteljskih društvenih veza potencijalno jača potrebu za emocionalnom povezanošću koja nadilazi binarne strukture. Intimni odnosi stoga su dobili novu svrhu: pružanje emocionalne podrške, ali s novim preduvjetom – fragmentiranom intimnošću. Neki tvrde da intimnost zahtijeva stabilnost i sigurnost, koje s vremenom mogu zatomiti druge potrebe kao što su potreba za novitetima i potreba za uzbuđenjem. Iz tog razloga u mnogim dugotrajnim intimnim vezama nastupa period "ustajalosti", rutinizacije koja navodi partnere da potraže ispunjenje svojih potreba negdje drugdje. No, taj proces nije isti kod svih parova – neki jednostavno ignoriraju monotoniju, neki isprobavaju nove i kreativne tehnike kako bi održali vezu uzbudljivom, neki se upuštaju u tajne odnose s trećim osobama, a neki odlučuju svoju monogamnu vezu pretvoriti u ne-monogamnu. Ali što se događa kada se intimnost ostvaruje s više osoba? Što ako više od jedne osobe ispunjava naše potrebe i izaziva jednako snažne osjećaje? Pa, neki se odlučuju upustiti se u sporazumne ne-monogamne (CNM – consensual non-monogamy) odnose. Te prakse (ne)namjerno preispituju dominantnu strukturu intimnosti koja se u pravilu temelji na mononormativnosti.

Mononormativnost je dominantni diskurs o vezama kojim se želi utvrditi pretpostavljena prirodnost i normalnost monogamije, a cilj tog sustava je kontrolirati žensku reprodukciju i tako ukloniti sumnju u očinstvo. Iz te perspektive, sporazumni ne-monogamni odnosi su još jedan kontroverzan oblik intimnosti koji potkopava koncept tradicionalne (nuklearne) obitelji, kao što to čine i različiti oblici istospolnih partnerstava. Općenito gledano, CNM je krovni termin koji obuhvaća različite vrste otvorenih veza u kojima svi partneri pristaju na to da će se možda dogoditi ljubavni ili seksualni odnosi s trećim osobama. CNM obično uključuje svingere, poliamoriju i općenito otvorene veze, ali ne smijemo ga miješati s tajnim odnosima s trećim osobama, odnosno nevjerom. Iako su prva istraživanja provedena u 1970-ima, CNM je u prošlom desetljeću zadobila znatnu pozornost u široj javnosti, ali i akademskoj zajednici. Te rasprave i istraživanja uglavnom se provode u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji. Primjerice, 4-5% osoba u SAD-u uključeno je u CNM odnose, a 20% ljudi navodi da su u nekom trenutku u životu iskusili CNM (Conley et al., 2013; Haupert et al, 2016). Jedan od mogućih razloga za povećanje interesa, ali i kontroverznosti, je pretpostavka da alternativne ljubavne konfiguracije, u usporedbi s monogamnima, ostvaruju višu kvalitetu relacijske prilagodbe u smislu zadovoljstva u vezi, posvećenosti, povjerenja, strasti ili sigurnog seksa. Neke od spomenutih pretpostavki su obrađene empirijski, ali samo u sociokulturnim okruženjima koja karakterizira liberalniji i permisivniji pristup seksualnosti i konfiguracijama odnosa.

Ovaj okrugli stol tematizira poliamorične veze – ljubavnu konfiguraciju u kojoj partneri sporazumno započinju i održavaju ne-binarne privržene, intimne i seksualne odnose. Okrugli stol započet će kratki pregledom pop-kulturnih referenci i recentnih medijskih prikaza. Zatim će se definirati sporazumna ne-monogamija i poliamorija, zajedno s mogućim teorijskim perspektivama. Rasprostranjenost, sociodemografske/psihosocijalne korelacije i obilježja odnosa bit će opisana u skladu s najnovijim istraživanjima, nakon čega slijedi kratak osvrt na nedostatke istraživanja, metodologiju i potencijalnu pristranost istraživača. Nadalje, raspravljat ćemo o učinku poliamorije na neke od ključnih procesa u vezama kao što su ljubomora, povjerenje i partnersko nasilje. Nakon isticanja konceptualnih i pragmatičnih razlika između monogamnih i prototipskih poliamoričnih odnosa, razmotrit ćemo neke društvene aspekte poliamoričnih odnosa, uključujući pitanje stigme. Konačno, želimo se osvrnuti na poliamorične veze u sociokulturnom kontekstu post-komunističke države sa snažnim religijskim vrijednostima, čime se reproducira restriktivna regulacija seksualnosti i partnerskih odnosa (#Croatia).