Rad Utrobe razmatra moje vlastito, žensko tijelo, čija je propusna materijalnost premrežena odnosima s okolišem uzimanjem hormonske kontracepcije. Puževi su hermafroditski saveznici u istraživanju unutarnjih i vanjskih ekologija utjelovljene želje. U instalaciji, namjenski izrađeni izvantjelesni organ ugošćuje dvije stanične kulture u hibridnom ekosustavu. Moje vaginalne epitelne stanice i stanice jajašca puža dijele medij za rast, komuniciraju kemijski te izvode ples dvaju organizama na staničnoj razini.

U hibridnom ekosustavu instalacije, ove dvije vrste stanica ponašaju se veoma različito: moje stanice se dijele i maleni komadići izvantjelesnog tkiva postaju vidljivi golim okom. S druge strane, puževe stanice se ne dijele: žive su, ali ostaju nepomične. Medij za rast prožet je ljudskim spolnim hormonima i utječe na iskonsku biokemijsku komunikaciju između stanica. Što bi se dogodilo da su hormoni puža u igri?

Rad Utrobe promatra tijelo kao biokemijskog kiborga: hormonska kontracepcija regulira ljudske spolne organe na način da sprječava trudnoću, čime postaje sastavni dio moje seksualnosti. Nadalje, kontracepcija upisuje moje vlastito iskustvo u biopolitičku sferu budući da može, prodirući u ekosustav kroz urin, pokreće endokrine sustave drugih organizama. Rad postavlja pitanje kako bi to utjecalo na hermafroditske puževe te kako bi seksualno ponašanje puževa moglo utjecati na ljudsko tijelo. Na taj način potiče kritičko preispitivanje diskursa o kontracepciji i seksualnosti kao isključivo ženskih, ljudskih iskustava ograničenih na vlastito tijelo.