Kada se usporede mladost i starost već se radi greška. To nisu dva odvojena svijeta jer se jedan pretapa u drugi ili jedan raste a drugi se smanjuje. Prigodnije je reći rođenje i smrt, kao dvije krajnosti iste klackalice. Na radionici baviti ćemo se ovom drugom – smrti. Starost je kategorija za kraj koju cijeli život, više – manje, uspješno izbjegavamo. Pomoć nam nudi svijest društva koja se najbolje osjeća u prolaznosti i zaboravu ali pomažemo si i sami jer nisu „te teme“ za svaki dan... U mnoštvu slučajeva fotografija nas dočeka u mladosti, poprilično se dobro upoznajemo s njom i provedemo život sa ili na njoj. U isto toliko slučajeva, barem u ovom kulturnom krugu, fotografija nas isprati i dovede do kraja spomenute krajnosti. Na radionici bi se poslužili prečicom i varanjem kao legitimnim alatima u nepošteno postavljenoj borbi. Polaznice i polaznici bi se fotografirali a nakon toga kreirali svoje buduće krajnosti – osmrtnice. Kraj živogta je jedna prilično zadana stvar ali osmrtnica nije, čak štoviše na ovoj radionici baviti ćemo se različitim pristupom i različitim osmrtnicama. Uz dozu slobode pa čak i zaigranosti možemo smanjiti taj bauk od „kraja“ i raditi osmrtnice za cijeli spektar stvari i događaja. Predlažem osmrtnicu jedne, recimo na primjer, srijede. Takvim pristupom obranit ćemo se od pretjerane ozbiljnosti i prikloniti se možda jedinom alatu kojeg imamo, humoru.