playa, zvučna instalacija koja sugerira kretanje morskih valova. Iz petnaest akustičnih gitara položenih na pod izrasta impresivan, gust oblak žica koji se nadvija nad instrumentima; trideset kablova se nježno spušta do gitara zaustavljajući se tik do žica. Na kraju svakog kabla je DC motor koji se slobodno njiše i rotira različitim brzinama komad tkanine koji dotiče žice gitare. Na njihanje utječe sam motor kao i kontakt sa žicama: oblak zvuka se konstantno mijenja u treperavoj harmoniji sa svakim dodirivanjem žica tkaninom. Ugodna filigranska glazba oblikovana je nasumičnim događajima, planiranim valovitim pokretima i odnosima između dijelova instalacije. Kako vrijeme prolazi, nepredvidljiva fizikalna svojstva prostora, kao što je temperatura, mijenjaju uštimanu strukturu neznatno i polako te stvaraju živuće, krhke zvučne krajolike. playa pruža hipnotičko i kontemplativno imaginarno putovanje, a bavi se konceptom akumulacije akorda i činom uštimavanja kao strategijom kojom se kreira zvučni prostor unutar fizičkog, zamagljujući pritom granice između skladanja glazbe i uštimavanja instrumenta.