Umjetnička djela Thomasa Feuersteina funkcioniraju kao laboratorijski eksperimenti koji uzimaju niti stvarnosti i obavijaju gledatelja tapiserijom narativa. Umjetnik proizvodi vlastitu hranu i slikarski materijal te kultivira svojevrsnu manu koju koristi kao slikarski pigment i izvor hrane i energije, oslobađajući istovremeno atmosferu od ugljikova dioksida.

Skulpture Manna Machines funkcioniraju kao bioreaktori u kojima se odabrana vrsta algi, Chlorella vulgaris, crpi kroz sustav cijevi, što je usporedivo s načinom na koji lišće povećava površinu drveta i tako optimizira proces fotosinteze. Ovisno o određenom mjestu ili prostoru, skulpture funkcioniraju pomoću sunčeve ili umjetne svjetlosti te stvaraju planktone koji se neprekidno filtriraju i sakupljaju. Kroz proces sušenja umjetnik dobiva slikarski pigment nazvan HARVEST.

Proslavljeni njemački biokemičar Otto Warburg 1919. godine koristi algu chlorella u svojim temeljnim istraživanjima fotosinteze, dok Melvin Calvin za rad na chlorelli 1961. godine prima Nobelovu nagradu. Potraga za alternativnim izvorima prehrane i energije dovela je do povećanja važnosti algi kao namirnica i pića te algi u svojstvu kozmetičkih i farmaceutskih proizvoda. NASA ih također razmatra kao moguć izvor proteina u dugim svemirskim misijama.

Iako tijekom izložbe Manna Machines rade u stvarnim uvjetima, njihova primarna funkcija je simbolička apsorpcija niti stvarnosti (hrane, energije, klime) s ciljem umjetničke i društvene artikulacije.

Glavni motivi Feuersteinova djela polaze od zaokupljenosti rastom i prolaznosti, procesima preobrazbe, biološkim metabolizmom i entropijom. Obilježje „konceptualne naracije” kao njegove glavne umjetničke metode je stapanje stvarnog i simboličkog, biološkog i političkog, potičući konfabulacije i fiktivne narative.

Tekst: Eva M. Kobler