Projekt se referira na pojmove iz vjerojatnosti i statistike. Simulacija je kvantitativna metoda kojom se najčešće rješavaju problemi s događajima čije je pojavljivanje stohastičko. Simulacija predstavlja pristup rješavanju operativnih problema, u kojem parametre stvarne problemske situacije nekog sustava unosimo u matematički model, a on, na temelju unešenih vrijednosti određuje moguća stanja koje sustav može primiti. Sama simulacija ne daje konkretno rješenje problema, već su njen rezultat informacije koje služe kao potpora u odlučivanju.
Ovaj rad, umjesto kompliciranom matematičkom metodom, eksperimentalnom metodom zorno prikazuje moguća stanja i moguća rješenja izrazito složenog dinamičkog problema: Nautičar Ingwar se pretjerano pozabavio bocom crnog vina i sada pokušava pronaći svoju jahtu Freyu vezanu u luci.Monte Carlo simulacija je naziv koji 1940. uvode John von Neumann (mađarski Margittai Neumann Janos Lajos) i Stanislaw Marcin Ulam kao metodu rješavanja determinističkih problema vezanih za slučajne brojeve. Metoda se razvija tijekom Drugog svjetskog rata za rješavanje složenih problema pri izgradnji atomske bombe, a primjenjuje se za teško rješive determinističke probleme, složene fenomene koji nisu dovoljno istraženi i statističke fenomene koji nemaju analitičko rješenje.
Instalacija se sastoji od male makete grada Zadra (Poluotoka). Od početne točke kretanja (konoba Na po ure) nautičar Ingwar (predstavljen malom čeličnom kuglicom) pokušava stići do svoje jahte Freye. Kako je konzumirao zavidnu količinu crnoga vina smjerovi njegova kretanja su nepredvidivi, a i zemlja mu se ljulja pod nogama. Kako do Freye može stići raznim putevima, a i ne mora stići do nje, zanimljivo je pratiti ta kretanja i zapise o uspješnosti. Kuglica vrluda uličicama makete i najčešće završava svugdje osim na jahti.
Maketa grada napravljena je od pjenastog ekstrudiranog polistirena. Pomoću tri motora upravljana generatorom “slučajnih interferencija” cijela podloga mijenja svoj položaj, od horizontalnog do blagih nagiba u svim smjerovima, a što rezultira kretanjem čelične kuglice u slučajnim smjerovima. Na svakoj 'uličici' koja završava na 'rivi' smješten je elektromehanički brojač koji broji prolaz kuglice kroz tu točku. Isto tako, jedan je brojač smješten na izlazu iz 'konobe', a jedan na 'jahti'. Usporedbom stanja pojedinih brojača moći ćemo odlučiti je li Ingwar pretjerao s količinama crnog ili Zadar ima previše izlaza na more!