Kao situativni odgovor na napušteno otvoreno Ljetno kino Tuškanac, ovo djelo istražuje polazišta kina i njegovog prilagođavanja na novi tip teritorija i krajobraz. Cinemascape – kinobraz – istražuje početke našeg odnosa prema slici vremena i ekranu, kao i iskustvo gledanja i magiju simulacije.

Na Tuškancu među 300 zarđalih sjedališnih okvira i grafitima išarane kinoprikazivačke kućice još uvijek stoji gigantsko gipsano filmsko platno u procesu prekrasnog propadanja, i samo što ga priroda nije preosvojila u ovom šumovitom okruženju. To je tehnonostalgični krajobraz koji nas podsjeća na zlatno doba kina, onaj moćni čas kada smo ekran primili u naš horizont kao dio naše realnosti. Cinemascape je rad o novim krajobrazima, medijatiziranim iskustvima, rad o kinu, te suvremena intervencija u ovaj komad zemlje koji se doima kao kakva ruševina neke izgubljene civilizacije ili velikog imperija koji se silovito urušio. Isto tako, on je dokaz trajnosti i značaju koji smo pridavali kinu, podsjetnik na proročki trenutak kad smo nesvjesno obilježili kino kao čuvara prozora u svijet simulacije – magije i optičke iluzije realnosti u 24 slike u sekundi.

Izloženo tijekom izložbe Device_art, djelo se sastoji od projektora kojeg pogone solarne ćelije montirane na staru projekcijsku kućicu. Kratki projekcijski rad bit će prikazivan svake noći i kontinuirano će se vrtiti u krug sat vremena.