Osobna vremenaje kinetička zvučna instalacija koja se sastoji od skupine zvučnika, umetnute u poklopce staklenki različitih veličina. Staklenke stoje na kližućim gramofonskim podlogama i pokrivene su svaka svojom staklenom kupolom koja se može podići putem sustava elektromehaničkih kolotura. Audio kablovi, povezani s pojačalima, okupljeni su oko staklenih naprava razasutih po podu. U početku rad po čiva u tišini, ali se aktivira kada posjetitelj uđe u njegovo polje prepoznavanja. Tek se tada ulazi u akustičko i mehaničko područje ritmičkog udisanja i izdisanja. Zvukovi putuju naizmjence od jednog pojačala do drugog. Kupole se podižu polaganim i neravnomjernim pokretom, stvarajući varijaciju u razinama zvuka od prigušenog do sve otvorenijeg, u manje ili više prolaznim trenucima u vremenu. Repetitivni pokreti disanja i staklenih kupola preduvjeti su za transformacije vremena, pozivajući nas da postanemo promatrači procjepa i varijacija umjesto čuvara vremena. Isprekidanost tišine utjelovljena je u prostornom volumenu i vremenskoj dimenziji, gdje se disanje i mehanika iznenada stišavaju kako bi omogućili nenamjerne događaje, radnje koje izmiču našem nadzoru. Stanka označava trenutak suspenzije i elastičnosti u vremenu izraženom u kontinuitetu. Nema ni kakvog prekida niti tišine u vremenu; interval u tom neprekidnom procesu treba promatrati kao prostor u ekspanziji. S tog gledišta, tišina disanja prazna je stranica, a tišina mehanike prazna gesta koja nam nudi druge objekti pozornosti, koji se javljaju kao vječno izmičući obzori.