U današnje vrijeme prezasićenosti, užurbanosti, natjecanja i međusobne otuđenosti čini se da nam nedostaje istinske povezanosti i pažnje. Ljudsko ponašanje obilježeno je paradoksom duboke podijeljenosti između introvertiranosti i potrebe za pripadanjem. Strah od stvarnog svijeta i intenzivno življenje u virtualnom dovodi do zaboravljanja stvarne komunikacije i načina kako je obnoviti, kako u njoj sudjelovati.

Skulptura za grljenje je interaktivna naprava koja se pokreće tako što ju osoba zagrli i pritisne svojim tijelom, odnosno naslanjanjem na nju. Naprava uzvraća zagrljaj i počinje vibrirati.
Grliti napravu umjesto stvarne osobe dio je virtualne komunikacije. Pa ipak, taj bezosjećajni predmet pripada materijalnoj stvarnosti te može pridonijeti otvaranju i pokazivanju stvarnih osjećaja i misli umjesto njihovom skrivanju. Može pripomoći stvarnoj komunikaciji te smanjiti zatvorenost i introvertiranost. Tako jedna bezopasna i bezazlena igra sa skulpturom otvara put osvještavanju naših osjećaja i potreba.

Ideja da se Skulptura za grljenje oblikuje kao proizvod koji bi mogao biti postavljen npr. u poslovnim prostorima te bi ga zaposlenici mogli koristiti za “balansiranje” svojih emocionalnih potreba dijelom je i cinično-komičan komentar današnjeg društva.