Projekt Alzheimer – ljudsko lice demencije sinteza je svega što radimo – poezijom, prozom, fotografijama, videom i javnim nastupima svjedočimo o Alzheimerovoj bolesti naše majke. Naša majka, Marija Miljković (84), osam godina boluje od Alzheimerove demencije. Njegujemo jekod kuće iposljednje dvije godine živi bez komplikacija zato što smo kao njezini njegovatelji naučili kako joj pružiti vrhunsku skrb. Želimo se oduprijeti prevladavajućem nihilizmu i cinizmu, odnosno stavu o “besmislenosti beskorisnog života”. Fotografijama i videozapisima pokazujemo kako je naša majka zadržala ljepotu, izražajnost lica i ljubopitljivost očiju, kako iskazuje emocije i kako je njezin život (i naravno svih drugih ljudi) vrijedan, želeći na taj način potaknuti humaniji odnos prema starosti i bolesti. Naše osnovno načelo proizlazi iz učenja neurologa i psihijatra dr. Viktora E. Frankla, preživjelog iz logora Auschwitz. On ponajbolje zna što znači biti “beskoristan” i kakva se opasnost krije u ravnodušnosti društva: No, današnje društvo karakterizira usredotočenost na postignuća i, u skladu s tim, ono obožava ljude koji su uspješni i sretni, a osobito obožava mlade ljude. Doslovce ignorira vrijednost svih onih koji su drukčiji i tako zamućuje presudnu granicu između pojedinčeve vrijednosti u smislu dostojanstva i pojedinčeve vrijednosti u smislu korisnosti. Ako netko nije svjestan te razlike i smatra da pojedinčeva vrijednost proizlazi samo iz njegove sadašnje korisnosti, onda, vjerujte mi, samo iz osobne nedosljednosti ne zagovara eutanaziju prema Hitlerovu programu, “milosrdno” ubijanje svih onih koji su prestali biti društveno korisni, bilo zbog starosti, neizlječive bolesti, mentalnog propadanja ili bilo koje druge hendikepiranosti od koje pate. (Iz knjige Čovjekovo traganje za smislom, str. 137, Planetopija, Zagreb, 2010.)