Antonio Jelenkovich/Ante Jelenković rođen je 1910. godine u Zadru u Austro-Ugarskoj monarhiji. Kao mladić služio je talijansku vojsku u Veneciji 1930/31. godine. Nakon toga je radio u Zadru kao zidar i građevinski poslovođa. 1935. oženio se Palminom Consolari, s kojom je dobio dvoje djece (Renza i Armidu, moju majku). U Drugom svjetskom ratu regrutiran je u talijansku vojsku. Nakon što je prisustvovao strijeljanju Rade Končara postaje komunist, ali istovremeno ostaje u talijanskoj vojsci do 1943., kad ga Talijani neposredno prije kapitulacije Italije izručuju Nijemcima u logor Spandau West u Berlinu. Jedva uspijeva preživjet i iRusi ga oslobađaju iz logora 1945. godine. Vraća se u Zadar sa 47 kg težine, pri visini od 185 cm. Utjehu nalazi u spoznaji da su mu žena i djeca ostali na životu. Aktivno sudjeluje u obnavljaju srušenog Zadra do iznenadnog zatvoreništva na Golom otoku 1951. godine. Zbog njegovog zatvaranja obitelj mora iseliti iz svog doma.
Nakon godinu dana izlazi iz logora na Golom otoku. U Jugoslaviji radi kao građevinski tehničar i nadzornik u iskopavanjima Zadarskog foruma, obnovi crkve Svetog Donata, gradnji Masleničkog mosta itd. Umire od posljedica sudara u vožnji na motoru za vrijeme granatiranja Zadra 1993. godine u osamdeset trećoj godini života, u Republici Hrvatskoj. Kako oživjeti mrtvog nona? Njegove priče iz života bile su amalgam povijesnih događaja, ideologije, fantazije i faktografije. Za vrijeme moga djetinjstva najviše ga je zanimao ruski svemirski program, o kojemu sam slušala priče na tri njegova materinja jezika (hrvatskom, talijanskom i albanskom). Povijesni slojevi njegova života desetljećima su se sklapali s mojom umjetničkom praksom. Preko politike do problema reprezentacije i intimnog privatnog života akumulirani su dokumenti, fotografije i nadrealni narativi s kojima se isprepliće fikcija i faktografija, tkivo odnosa između djeda i unuke, vizuali iz moje rane mladosti. U rascjepu između terora službeno napisanih povijesti i stvarnih događaja kriju se nevjerojatni biografski podaci koji u pozadini otkrivaju traumatičnu povijest jedne osobe i grada Zadra, te daju naslutiti kako je čudnim spletovima okolnosti sačuvana jedna od najvrednijih zbirki umjetnosti u Hrvatskoj: Zlato i srebro Zadra.
