Nije li ona prestara za to? - O vješticamaSanja Iveković (HR)

Instalacija, 2013.

Pojam vještica još uvijek je u našoj kolektivnoj memoriji ispunjen brojnim negativnim značenjima, što odražava i dalje prisutan, snažan otpor patrijarhalnog svjetonazora da prihvati sliku snažne, kreativne i inteligentne žene, koja samosvjesno i ravnopravno stvara i djeluje po svojoj slobodnoj volji i predodžbi. Zahvaljujući doprinosu mnogih feminističkih autorica* ka historizaciji i politizaciji fenomena vještica i progona vještica, poznato nam je da su one bile iscjeljiteljice, čuvarice i prenositeljice dragocjenih narodnih znanja i vještina, ali i buntovnice koje su, iz pozicija samih margina društva, sudjelovale u pobunama protiv nadolazećeg kapitalističkog poretka. Na crtežima srednjovjekovnih umjetnika vještice se prikazuju kao je zastrašujuće, groteskne starice. Upravo je ideologija koja stoji u pozadini progona vještica zaslužna za resemantizaciju starice iz simbola mudrosti u prijeteći znak. Mnoge žene koje su bile progonjene kao vještice uistinu jesu pripadale starijim dobnim skupinama, a prije svega su pripadale najsiromašnijim slojevima društva. Prema Silviji Federici, “starije žene su bile i one koje su unutar zajednice pružale najveći otpor uništavanju komunalnih veza, pred širenjem kapitalističkih odnosa. One su bile i živa riznica znanja i pamćenja zajednice”.

Dugoročni projekt Vještice polazi upravo od ovakve konceptualizacije vještica kao onog što utjelovljuje povijesnu i simboličku snagu otpora kapitalizmu kao društvenom uređenju koje se bazira na nasilju i nejednakosti, vještica kao nositeljica potčinjenih i osporavajućih praksi, iskustava i znanja, koja je nužno reaktivirati u kontekstu sadašnjih borbi od strane onih koji se danas nalaze na ekonomskim i društvenim marginama kapitalističkog poretka. Projekt se sastoji od dva dijela: prvi dio čini otvoreni (tekstualni i slikovni) arhiv, koji će se nadopunjavati ovisno o mjestu u kojem se prikazuje. Drugi dio projekta čine besplatna savjetovališta za publiku s ciljem da se preispitaju alternativni modeli trenutnom političkom i ekonomskom sustavu, kao sto su: razmjena, darivanje i recikliranje (znanja, ideja, vještina, roba). Pozvani će biti stručnjakinje i stručnjaci iz različitih područja kao što su rad, pravo, zdravlje, obrazovanje, filozofija, umjetnost i sl.

*Vidi, npr.: Silvia Federici, CalibanandtheWitch: Women, theBodyandPrimitiveAccumulation, Autonomedia, 2004. / Silvija Federiči, Kaliban i veštica, preveo Aleksa Golijanin, Zrenjanin: Burevesnik, 2013.

Sanja Iveković (HR)

Sanja Iveković rođena je 1949. u Zagrebu, gdje živi i radi. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1968. do 1971., a počeci su joj vezani za Novu umjetničku praksu tijekom sedamdesetih godina kada je generacija jugoslavenskih umjetnika propitivala ulogu umjetnosti u društvu i težila demokratizaciji umjetničke domene. Udaljili su se od galerija i preselili na ulice, gdje su organizirali performanse i koristili jeftine, pristupačne materijale. Iveković djeluje iz osobne perspektive i društvenog položaja žene, promišlja utjecaj masovnih medija, kao i politike moći u kontekstu socijalističkih i postsocijalističkih društava. Samostalne izložbe: Neposlušni/e, Galerija SC, Zagreb, Hrvatska, 2012.; Visages du Langage, MAC/VAL, Francuska, 2012.; Waiting for the Revolution, Mudam Luksemburg, 2012.; Sweet Violence, MoMA, New York, 2011.; Urgent Matters, BAK Utrecht i Van Abbemuseum, Eindhoven, 2009.; General Alert, Kölnischer Kunstverein, Köln, 2007. Grupne izložbe: A Bigger Splash: Painting after Performance, Tate Modern, 2012.; Promises of the Past, Centre Pompidou, Pariz, 2012.; Gender Check: Femininity and Masculinity in the Art of Eastern Europe, Zacheta National Gallery of Art, Varšava, 2010.; After the Wall: Art in Post-Communist, Ludwig Museum, Budimpešta, 2000.; te nekoliko izložbi u Zakladi Generali u Beču od 2000. do 2005. godine. Iveković je sudjelovala na Bijenalu u Gwangjuu 2010., na dOCUMENTI (13), (12), (11) i (8), 2012., 2007., 2002. i 1987., kao i na Bijenalu u Istanbulu 2009. i 2007. Osvojila je mnoge nagrade na filmskim i video festivalima, uključujući festivale u Locarnu i Montrealu. Omogućila je i osnovala niz političkih inicijativa, poput Ženskog umjetničkog centra Elektra i Centar za ženske studije u Zagrebu.

sanjai@zamir.net