Dokumentarni film Starci je film karaktera i osobnosti koji pokušava zagrepsti ispod stereotipa obuhvaćenih zajedničkim nazivnikom „treća životna dob“, pružajući gledateljima mogućnost da pronađu sebe u svakom od protagonista. Izmjeničnom montažom dokumentarac prikazuje različite svakodnevice u kojima do izražaja dolaze četiri dijametralno suprotna razmišljanja o životu, ljubavi i smrti. Bračni par Štefanija i Antun Varga (67 i 70 g.), pjesnik Ivica Jembrih (75 g.) i udovica Ivka Ljubić (76 g.) nalaze se u istom Domu za starije i nemoćne osobe, gdje su osuđeni provesti zadnje godine svojih života. Film prikazuje na koji način svaki od protagonista iskorištava svoje preostalo vrijeme, zatim koliko je svakome od njih bitan sustav vrijednosti s kojima su cijeli život živjeli, te također da ih osim zajedničkog krova i starosti ništa drugo ni ne povezuje. Iako se nalaze na istom mjestu i iako ih spajaju isti zidovi, oni su posve različiti i po razmišljanjima i po životima koje vode. Kamera se ušuljava u njihov svijet i svakodnevne odnose koje su izgradili u Domu sa svojim prijateljima, njegovateljima, jedno s drugim, sami sa sobom. Dokumentarac na taj način gotovo da postiže dinamičnost igranog filma koja je prekinuta povremenim izravnim obraćanjem u kameru dajući gledatelju naslutiti kakvo je stvarno stanje stvari.